Prvo treba napomenuti da će sam tekst ići redoslijedom obrnutim od onog kojeg pretpostavlja naslov teksta. Razlog tome su čisto praktični razlozi: da bi govorili o 'suvremenom' i 'novom' anarhizmu prvo je potrebno pokušati odrediti značenja oba pojma.
Termini 'suvremeni' i 'novi' anarhizam određeni su istim sastavnicama i sadržajno ne postoji ništa što bih ih jasno razlikovalo jednog od drugog. I jedan i drugi termin obuhvaćaju teorije i praksu insurekcionizma, primitivizma, radikalnog eko-anarhizma, etičkog anarhizma Chomskog, destruktivne teorije anti-korporatizma i još mnogo toga... Dakle, ni jedan od tih dva termina ne označava koherentnu društveno-političku teoriju, već služe kao nazivnik trenutno najrasprostranjenijih anarhističkih misli. Ako i 'suvremeni' i 'novi' označavaju jedno te isto, zbog čega je onda potrebno napraviti razliku između ta dva pojma? Pa iz jednostavnog razloga što anarhizam ne predstavlja ništa novo, nije riječ o novonastaloj teoriji, već o stalno prisutnoj tendenciji koja samo preuzima oblike prikladne trenutnoj društvenoj situaciji. Drugim riječima, termin 'suvremeni' anarhizam je prikladniji od termina 'novi' anarhizma iz već spomenutog razloga - 'novi' pretpostavlja nešto novo. Suvremeni anarhizam označava anarhizam koji je prikladan današnjoj situaciji, prikladan društvenom, političkom, gospodarskom i kulturnom kontekstu datog povijesnog momenta.
Termin 'suvremeni' anarhizam ne označava samo mješavinu anarhističkih misli i djela, već i suvremen pristup u stvaranju otpora totalitarističkoj praksi megakorporacija, masovnih medija, elitnih obrazovnih institucija, ili kad je riječ o totalitarnim državama, u stvaranju otpora »terorističkim« vladama. U današnjoj je situaciji iznimno važan pristup problemima koji njeguje suvremeni anarhizam. Riječ je o jednom otvorenom, nedogmatskom pristupu. O pristupu koji određene ideje i pokrete ne isključuje unaprijed. Suvremeni anarhizam označava, da parafraziram svog prijatelja Andreja Grubačića, kombinaciju inteligentnih prijedloga koji dolaze s različitih strana i njihovo uobličavanje u najučinkovitiju formula otpora u datoj povijesnoj situaciji. Ovdje je važno naglasiti stav Noama Chomskog po kojem je nemoguće predvidjeti formulu socijalne organizacije; te je, upravo, zbog toga važno traganje za iskrenim i korisnim prijedlozima. Formula otpora nije univerzalna, nju uvelike konstruira dana situacija; da pojednostavim - otpor megakorporacijama ne znači uvijek isto, boriti se protiv Shella u Nigeriji i boriti se protiv Shella u nekoj američkoj državi nije jednako. Kontekst Nigerije nije jednak kontekstu bilo koje američke države te stoga ni način otpora ne može biti jednak.
Druga stvar koja karakterizira suvremeni anarhizam jest uključivanje anarhista među svakodnevne ljude. Tu su od iznimne važnosti stajališta Chomskog i Bonanna (iako se oni međusobno uvelike razlikuju) koji naglašavaju važnost suradnje s ljudima, s lokalnim stanovništvom. Bonanno govori o osnovnim grupama, o nukleosima koji kontaktiraju i »rade« s ljudima na problemima, dok Chomsky predlaže odlazak među ljude, organiziranje ljudi i zajedničku borbu protiv opresivnih institucija. Ljude ne treba učiti otporu, organizaciji i suradnji, već je potrebno u njima probuditi impuls, zainteresirati ih za probleme, probuditi im želju za životom. Propagandu je potrebno širiti i među lokalnim stanovništvom, potrebna je aktivna suradnja. Mnoge anarhističke teorije i ideje se zasnivaju na »običnim« ljudima, a opet je tako malo anarhista koji rade zajedno s tim istim »običnim« ljudima. Tako dugo dok namećemo sebi ulogu vođe i vodimo ljude u njihovoj borbi, točnije »pomažemo im«, umjesto da se zajedno s njima »borimo«, ništa značajno nećemo postići. Do određenih ciljeva, rezultata potrebno je doći samostalno, zbog vlastitih potreba i želja, a ne slijeđenjem prosvjetitelja.
Suvremeni anarhizam, dakle, odbacuje »prosvjetiteljsku« ulogu, odbacuje univerzalne formule socijalne organizacije i otpora, te se stavlja u poziciju suvremenog sakupljača inteligentnih ideja, ili konkretnije - u poziciji sakupljača informacija. Anarhizam danas karakterizira šarenilo ideja, a suvremen pristup omogućava mu da iz tog šarenila izabere one ideje koje su najprikladnije datoj situaciji.
Prihvatiti se sakupljanja ideja znači prihvatiti i one ideje koje nisu strogo anarhističke; naravno, ako su ideje dobre. Ponekad su određene kritike određenih institucija, medija, industrije, komunikacije... bolje od anarhističkih, i to onda treba prihvati. Prihvati ideju ili informacije ne znači i prihvatiti ideologiju, religiju, sustav iz kojeg one proizlaze. Informacije su dostupnije nego ikad, no Orwellov problem i dalje ostaje neriješenim - kako to da ljudi tako malo znaju unatoč količini dostupnih informacija, dokaza?
Izvor: http://www.stocitas.org/
Nema komentara:
Objavi komentar