nedjelja, 23. studenoga 2014.

Večera u Knjigozemskoj!

Petak / 11.28 / 20h

Ovog petka još jedna u nizbrdici bezmesnih fantazmagrozničavih večera.
Kroz čamaleonsko druženje ismijavamo sve žive autoritete te čarobnu Knjigozemsku ispunjavamo najglasnijim smijehom od kojeg će padati i najrigidniji zidovi među nama.

Radujemo se vašem dolasku! :)

+ DONACIJE za račune

četvrtak, 9. listopada 2014.

DÁŠA FON FĽAŠA / Knjigozemska!

Ovog petka čarobnu Knjigozemsku će opiti akustično drndanje gitara i grlogrezo arlaukenje Slovačkog dvojca Dáša Fon Fľaša, nakon mmmezvučne spize i veselog druželebarenja pidružujemo se Partyu u starom kazalištu lutaka.


Petak, 10.10. Knjigozemska, R.K. Jeretova 5

subota, 13. rujna 2014.

Over the Walls of Nationalisms and Wars!

• Statement of participants of 8th Balkan Anarchist Bookfair
It is clear that nationalism is a tool used against the exploited classes. In the Balkans, (especially in the region of ex-Yugoslavia) the rise of nationalist ideology in the 1990’s helped enable the brutal capitalist attack against society. It further atomized the population and destroyed established networks of cooperation and solidarity.
The need to confront nationalist ideology from a radical and anti-authoritarian perspective gathered us in Mostar on the 5th and 6th of September 2014, for the 8th Balkan Anarchist Bookfair. We came from Bosnia and Herzegovina, Croatia, Serbia, Slovenia, Albania, Romania, Greece and other countries outside the Balkan area.
The true nature of nationalism is nowhere more obvious then in Mostar, a city divided in two, with the signs of wartime brutality still evident in the streets of the city.
It is essential to realize that this division was not the cause of war, but the consequence of wars and nationalist ideologies created by the ruling class.
This was clear to the demonstrators in Tuzla who wrote the graffiti “Death to nationalism” as well as to demonstrators in Mostar who burned down the headquarters of both nationalist parties in February.
Still, in other parts of the world new nationalisms and conflicts are being created on similar lines and with predictable consequences.
Many in the Ukraine today think they have to respond to the false choices of war posed by states and corporations (amongst them are even some anarchists and “anarchists”[1]. We, however, maintain that nationalism is always an ideology that reproduces the State, a system of repression and exploitation, and pits the exploited and oppressed against one another. Today we see in the Ukraine the same mechanism that was used also in the war(s) in former Yugoslavia: Nationalism is the tool of those in power to push people into war for the interests of capital. As anarchists, we opposed all war efforts in former Yugoslavia through solidarity that continues to this day. Far from liberal pacifism or obsessions with left-nationalist guerrilla armies, our struggle will never take the side of militarist politics and the destruction that all states are based on.
Against nationalism, militarism and war! Against all governments and states! For solidarity and autonomy!
[1] From well-intended, dedicated young nationalists of “Mlada Bosna” from Sarajevo of 1914 influenced by anarchism, and especially to the case of posers like the “anarcho”-nationalist group “Slobodari” from Sarajevo of 2014, all attempts of combining anarchism with nationalism, have shown that the result is simply: nationalism. “Slobodari”, are a small group from Sarajevo who pose as anarchists but are in contact with Nazis from the Ukraine (the so called autonomous nationalists “Autonomous resistance” ). They have many websites which created a lot of confusion, including a Balkan anarchist black cross website, more on this here:

nedjelja, 24. kolovoza 2014.

5. Antifa fest u Mostaru + 8. Balkanski anarhistički sajam knjiga

Antifa fest u Mostaru stigao je do svog petog izdanja! Ove godine zajedno sa festom održat će se i 8. Balkanski anarhistički sajam knjiga sa hrpom zanimljivih predavanja i diskusija.


- Izložba crteža Emira Hodžića
- Javna tribina: Socijalni pokret u BiH nakon februarske pobune
- Predavanje i diskusija: Urođenički otpor globalnom zagrijavanju
- Koncert:

Renovatio (Hip Hop/Albanija)

Crustalno jasno (Crust/Mostar/BiH)
POPIK (Punk Rock/Sarajevo/BiH)

Punkart (Punk/Tuzla/BiH)

Zadnji popis (Punk/Srebrenica/BiH)
Ulaz: 6 KM

Koncert u subotu:

Triptamin (Mostar)

Hellback (Crust/HC/Punk/Požega/HR)
Više od milimetra (Post Punk/Temerin/SR)še+od+milimetra

No Rules (Garage R'n'R/Tuzla/BiH)
Ulaz: 6 KM

Dvodnevna ulaznica 10 KM

Na Antifa festu u Mostaru do sada su svirali: 95th Division, Bilok, Brickheads, Deer In The Headlights, Dying In This Place, Feine Sahne Fischfilet, Helltard, Hobson's Choice, Hor bečkih šnicala, Hypersten, Impurita, Kill The Scum, Loš Primjer, Ljubiša Samardžić, Moca i biznismeni, Motherpig, Mrtve mačke, Naksut Vesert, Nema teorije, Pasi, Pokret otpora, Sataraš, Statement of Hate, Totalna rasprodaja, Wasted Youth.

8. Balkanski anarhistički sajam knjiga: Preko zidova nacionalizma / 8th Balkan Anarchist Bookfair: Over the Walls of Nationalism 
Mostar in many ways represent misery that is imposed on big part of Balkan through divisions created by nationalism, war and fight for power between political elites which were and still are working on destruction of all social networks in town that go beyond these artificial "differences". All this fits perfect to capitalist logic of "divide and rule", since it's used as tool for prevention of all social revolts and attempts to build up social connections that were violently broken.

Even today, almost 20 years after the war, Mostar doesn't live like one town. Still, town did see new ways of resistance to imposed normality of nationalism and capitalism.

At this years BAB we will discuss about anti-nationalist and anti-capitalist struggles, anarchist anti-war initiatives and solidarity actions, exchange ideas and strategies, and above all, show that our solidarity goes beyond all borders and divisions created by authority and state.

Program 8. BASK-a:
- Foto izložba: Bruxelles 'March for Freedom'
- Prezentacija: European immigration and antifascism
- Predavanje i diskusija: Mlada Bosna i anarhizam

Stogodišnjica atentata u Sarajevu je poslužila kao poligon za nove ideološke sukobe i tendeciozna i revizionistička tumačenja istorije. Mlada Bosna je postala instrument u
rukama različitih nacionalističkih ideologija, ali ni anarhisti nisu ostali imuni na olako i površno svojatanje ove grupe. Kakav je zapravo bio odnos mladobosanaca prema anarhizmu? I kako se to uklapa u njihovu nacional-oslobodilačku ideologiju?

Anarchist solidarity and anti-war initiatives
a recollection from Croatia.

There is no objective history. There are only different interpretations of what has happened and a very clear idea that the “ordinary”, “little” people are the victims of all
systems, whether these systems are founded on this or that ideology, nationalism, religion…

The wars that took part during the nineties produced only victims. Victims were caused by the media propaganda, nationalism, the states and their leaderships, local thugs, different obeyers, the ones who “carried out the orders”…

In a situation like that, mass war psychosis, there were still pockets of resistance to the conflict, nationalism, hate and the war itself, although it was all around us and became the integral part of our lives. The new normality. We will talk about (probably with the help of some of the participants in the events that we will describe) anarchist actions of solidarity, different anti-war initiatives and their influence during the nineties.

- Prezentacija autonmnog dječijeg vrtića Koko Lepo

The Koko Lepo autonomous kindergarten was formed in June 2013. It works with between fifteen and twenty-five children from a slum near its home, the Inex squat in Karaburma, Belgrade. Mixing alternative pedagogical practices with basic integration skills, Koko Lepo's teaching members hold a four-hour class including a hot lunch before walking the children back home. Depending on the season and teacher availability, the kindergarten runs three to five days a week and has had a positive effect in the slum bringing children from diverse and often mutually antagonistic clans together in a safe and productive project. It also brings in adolescent members of the settlement as helpers to encourage a sense of
community and ownership. Koko Lepo does not work with the State or NGOs and is funded solely from benefit parties, the solidarity efforts of anti-fascist and anarchist groups, and contributions from the general public. The classes encourage autonomy, gender equality, worldliness, and communication while simultaneously focusing on basic motor skills, basic reading/writing, self-awareness, and general sociability.

- Prezentacija i diskusija "After the Crest: What We Do between Upheavals"

Over the past few years, many places have witnessed sudden eruptions of protest in which everyone pours into the streets. This has taken many forms: anti-austerity protests in Europe, Occupy in the US and elsewhere, transportation protests in Brazil, the Gezi resistance in Turkey, the uprising in Bosnia, and most recently—and problematically—the nationalist revolution in Ukraine.
But all of these have passed without solving the problems that gave rise to them. What limits have they reached, and what would it take to go beyond these limits? If a single
upheaval won’t bring down capitalism, we have to ask what’s important about such high points of struggle: what we hope to get out of them, how they figure in our long-term vision, and how to make the most of the period that follows them.
In this presentation, participants in popular struggles in Slovenia and the United States will speak about our experiences and pose questions. Please come ready to discuss!

Detaljan raspored i satnica - uskoro. 

Ulaz na sve prezentacije, tribine i diskusije je slobodan!

subota, 9. kolovoza 2014.

Informativna večer izbjegličkih borbi diljem Europe

Ponedjeljak 11.8. u 20h

Obavijest! U Ponedjeljak 11.8. u 20h par veselih putujućih drugova će održati informativnu večer izbjegličkih borbi diljem Europe. Pozivamo vas na diskusiju u solidarnosti sa svim izbjeglicama koje prolaze godine i godine represije u izbjegličkim kampovima, na ulici, koji trpe izolaciju, zatvor, protjerivanje, deportaciju i smrt u Sredozemnom moru, kao i duž granica tvrđave Europe.

srijeda, 30. srpnja 2014.


Dok ljeto luduje, a mašine privatnih feuda i državnog kapitala pretvaraju more u otrov, a obalu u monolitne betonirane površine, dok noć miruje, a sluge i vlast pretvaraju grad u elitnu destinaciju, u igri vrijednosti i vlasništva u lažima nacionalističke mitomanije, u smjeni bogatstva i siromaštva pod nišanom biznisa, stanovništvo se rastjerava bez oružja. U srijedu 6.8. veselit ćemo se i smijati do suza, a kada smijeh stane sa suzama ćemo potopiti grad u kojem nestaje svaka radost življenja. 

Bernays Propaganda su skopjanski new wave/post punk bend, s jakom plesnom podlogom, čvrstim bubnjanjem, dominantnim bas linijama na koje se nadograđuju slojevi gitarskih dionica, te karakterističnim i snažnim ženskim vokalom. Nastali pod utjecajem Fugazi, Submission Hold, Gossip i Gang of Four, sa snažnim uporištem u diy punk priči, Bernays Propaganda su politički angažirani, s britkim tekstovima i misterioznim šarmom koji drsko pogađa baš tamo gdje treba – kontra zlonamjernih političara i represivnih društvenih normi! Jedan od najaktivnijih balkanskih bendova, iza sebe imaju bogatu diskografiju, a od ove godine se mogu pohvaliti i dvomjesečnom turnejom po Americi. 

Modern Delusion su novi bend iz Zagreba, od strane ljudi koji su svirali (ili još uvijek sviraju) u bendovima kao Welcomin' Committee in Flames, Dykkemann Family i Black Gust. Sviraju pank kojeg predvode synth dionice i dva vokala potpomognute garažnim gitarskim riffovima i napetim post-punk ritmovima. Iako aktivno sviraju manje od godinu dana, do sad su izdali demo kazetu i split singlicu s beogradskim Chresus Jist. Slušaj na

Aggrenation iz Gotheburga, klasična švedska škola d-beat panka koja je do sad dva put sudjelovala u split izdanjima sa pulskim bendovima, Nulla Osta i Homo Homini Lupus. Dolaze u Zadar nakon nastupa na Monteparadisu, a svi koji štuju Anti Cimex, Meanwhile i Totalitär bi trebali dignuti pesnicu u zrak u ritmu klasičnog skandinavskog käng panka! 

Kapetanski park! Upad je 25 kuna, svi troškovi idu bendovima, za hranu i gorivo. Vidimo se!

ponedjeljak, 14. srpnja 2014.

8th Balkan Anarchist Bookfair: Over the Walls of Nationalism

Eighth Balkan Anarchist Bookfair will take place in Mostar on 5th and 6th of September 2014 as part of Anti-fascist festival, annual Mostar event.
We invite all anarchist/antiauthoritarian groups, individuals, publishers, initiatives and projects from Balkan (and beyond) to come and participate at BAB in discussions and meetings which will help us build solidarity networks and strong anti-nationalist and anti-capitalist movement.Mostar in many ways represent misery that is imposed on big part of Balkan through divisions created by nationalism, war and fight for power between political elites which were and still are working on destruction of all social networks in town that go beyond these artificial “differences”. All this fits perfect to capitalist logic of “divide and rule”, since it’s used as tool for prevention of all social revolts and attempts to build up social connections that were violently broken.
Even today, almost 20 years after the war, Mostar doesn’t live like one town. Still, town did see new ways of resistance to imposed normality of nationalism and capitalism.
At this years BAB we will discuss about anti-nationalist and anti-capitalist struggles, anarchist anti-war initiatives and solidarity actions, exchange ideas and strategies, and above all, show that our solidarity goes beyond all borders and divisions created by authority and state.
All proposals for meetings, discussions and participation at bookfair please send

utorak, 8. srpnja 2014.

Radionica uveza knjiga!

Pridružite nam se u petak na radionici uveza knjiga. 

Ena Jurov će nas naučiti raditi nekoliko vrsta jednostavnog uveza šivanjem, bez lijepljenja. Pribor i materijali su osigurani, ali slobodno donesite razne papire i kartone koje želite uvezati. 

Vidimo se u ugodnom društvu čarobne Knjigozemske!

Petak 11.7. u 20h

R.K. Jeretova 5, Knjigozemska!

nedjelja, 22. lipnja 2014.

KKUSIUSK izdanje; Pet sestara - žene protiv cara

Pet sestara - žene protiv cara. Još jedno sjajno izdanje anarhističke družine KKUSIUSK, koje se bavi ulogom žena u revolucionarnom pokretu, ovaj put kroz sudbinu 5 sestara. A "službeni" opis knjige kaže: Sedamdesete i osamdesete godine XIX veka... Ruski revolucionarni pokret, u to vreme jedan od najradikalnijih i najmasovnijih u Evropi, iznedrava hrabre pojedince koji se odriču porodičnih povlastica i ustaju protiv patrijahalnog društva u kojem bi, kao pripadnicima plemstva, i njih same čekalo istaknuto mesto. Pet upečatljivih ženskih figura iz ovih redova, povezanih čistotom svog ideala, nepokolebljivošću i ogromnim rezervama neverovatne snage koja ih, potpaljena živim primerima patnje, ropstva i brutalnog ekonomskog izrabljivanja seljaka i radnika iz neposrednog okruženja, bacaju se u vode oružane partizanske borbe protiv vlasti. Nesebični borci za slobodu ili teroristkinje?

Knjigu možete uzeti- KKUSIUSK  / Što čitaš?

nedjelja, 4. svibnja 2014.

Večera / Petak!

Vesela prstolizna bezmesna Večera! Uz ugodno druženje sakupljamo malene donacije za Knjigozemsku i njene vitalne organe. Bez obaveza i opušteno. Vidimo se u pošalici naših zezanja!


Knjigozemska je ukleta. Suvremeno društvo je bacilo prokletstvo na jedinstvena stvorenja čarobnog kruga prijatelja čundovate Knjigozemske. Horizontalnu utopiju bezvremenskih i beztežinskih momenata su napale čudovišne sile hijerarhije, državne birokratije, papirologije, sitnih karijera, zaklada, vladinih i korporativnih omamljujućih mreža lovušinarskog napretka krvoločnog kapitalizma. Šiškavi panjoli zagrizli su udicu. Rezultati i posljedice? Rastu sjede dlake, hijerarhijska gravitacija spriječava slobodan let u bezkonačnom prostoru bezgranične kreativosti, prijatelji su se pretvorili u predsjednike, radnike i aktiviste, slobodna igra u odgovornost, imena na papiru su prevladala toplinu zagrljaja ekipne horizontalnosti. Odluke su se odvojile od njihovog izvršenja. Nestao je dodir. Ruke su ozeble i otpale sa ramena. Ponizna patetičnost pitomih životinja i njihovih spuštenih pogleda. Bijeda i depra su se ušuljali među nas na koljenima...
Mah, u bezdan svako nametanje statičnih odnosa u naše romantičarske poliamorne odnose i živote. Svatko čudnovato stvorenje je jedinstveno, a ne posebno, više ili niže. Svatko među nama ima različite želje i potrebe koje se ne mogu umrtviti jednom zaleđenom povezanosti upravitelja, podanika, statuta i sistema. Nitko neće odlučivati u ime svih, svi neće odlučivati za jednog niti nas voditi u bolje materijalno bogatstvo ili kako god nazvali taj imaginarni trešarijum boljeg sutra. Knjigozemska je možda ukleta, ali se i dalje samoupravlja i samo-održava. I dalje životni impuls kuca nepredvidljivi ritam naših avantura. Iskra se nije ugasila kao ni volja za životom. Nećemo polizati prst i staviti ga u uho, polizat ćemo prst i zabiti ga netkom u oko.

Vidimo se!

Do it yourself, do it together :)

Petak! 9.05 / oko 19h!
Knjigozemska, R.K Jeretova 5.

utorak, 22. travnja 2014.

Bosonogo Djetinjstvo - interview / IOSC #16

Intervju je izašao u zagrebačkom fanzinu International Old School Conspiracy #16, Kontakt;

Evo pred vama je intervju sa tri zadarska momka koji sviraju u DIY hc/pank bendu - Bosonogo Djetinjstvo. Odlučio sam da s njima napravim vju baš zato jer smatram da imaju puno toga zanimljivog za reći a i kao bend su poprilično zanimljivi, pogotovo za ova podnevlja. Ja sam jednostavno pitao ono što me zanimalo i više manje sam zadovoljan odgovorima. Pošto su dosta toga momci rekli u samom intervjuu, neću ovdje više dojiti, pa bacite se na čitanje i razmišljanje! xGajo von IOSC

1.Zašto, kada i kako ste krenuli sa Bosonogim? Tko je tko u bandu, što želite postići s bandom i zašto baš ime Bosonogo Djetinjstvo? Osim banda koje su još vaše aktivnosti i zanimacije?

Paško:  Počeli smo krajem 2012. kao nešto što je trebao bit logičan nastavak našeg prijašnjeg benda, međutim, igrom slučaja je ispalo ovako kako je. Članovi benda su svi koji odgovaraju na pitanja u ovom intervjuu, ja npr. sviram bas i pjevam - to je uz maslinarstvo, jedino čime se trenutno bavim u životu.

Purge: Ja u BD sviram bubanj, a osim toga sviram još i gitaru i šljakam u dućanu gdje mi monotoniju razbija Šike kad laže roditeljima da je na faxu, pa slušamo muziku i razmjenjujemo aktualne tračeve na sceni. To je uglavnom to.

Nikola:    Ejla, pozdrav svim čitateljima IOSC-a. Ja sviram gitaru, neobrazovan sam, ali volim znati, neradnik, a divljo dite. Bosonogo je dio mog muziciranja i maleni prostor moje svakodnevnice. Bavim se ljudima, gradom tj. društvom, te obradivom zemljom. Postići? Pa ništa. Kakvo je to biblijsko pitanje. Nema cilja izvan mene. Vratimo se poetičnom izražaju naših života. Vjetar nam je oštrio lica, tijelo nam je oblikovao kamen, pluća su nam bila jedra, a ruke gromovi koji su udarali od žice naših životnih avantura. Bosonogo Djetinjstvo je nesputana divljina omladinske erupcije, onaj životni impuls koji razara i najtvrđu ljusku društvene stvarnosti. Ime sam ubrao slučajno na knjizi Branka Ćopića koja se nalazi iznad mog neradnog stola. Mali partizan, malo divljo dite protiv fašista. Jbt razmišljam nekad, zdapi je on bia radnik samoupravljač, on je bia malo divljo dite partizan u borbi protiv sluga i fašista. Koji radnik, kojih tvornica, ta nadogradnja je došla poslije, ma nebitno. Pisac je počinio samoubojstvo bacivši se sa mosta, da se mi idemo baciti sa mosta tu u gradu zabili bi se glavom u hrpu muljastih govana sedimentiranih na dnu mora. Toliko o tome i bosonogoj radosti samoubojstva.

2. Pošto je trenutno Purgetu sjebana ruka, koliko vas je to usporilo kao band, jeste li zbog toga otkazivali neke dogovorene gigove i kada će se Purge opoaviti tj. kad će band ponovo krenuti sa svirkama?

Purgi nije dobro,
napala ga zaštita,
požalit će majka,
koja ih je rodila.
Purgi nije dobro,
Kotrljala ga škalina,
Požalit će otac
kad ih snađe osveta.

3. Imali ste dosta svirki (+ EU tour) u tom kratkom periodu koliko svirate (a čujem da ste dosta traženi i po fanzinima za intervjue), da li se slažete sa mnom da ste trenutno jedan od „in“ domaćih hc/punk bandova? Također, da li ima neki poseban koncert da vam je ostao u pamćenju i zašto?

Paško:      Od proljeća 2013. odsvirali smo nekih 30 gigova, što je stvarno brdo. Međutim, ako uzmeš da smo od toga svirali tri puta u Zadru, tri puta u Rijeci, dva puta u Novom Sadu, Beogradu, Splitu i Šibeniku, još odradili turneju, ta se brojka čini puno skromnija nego što stvarno jest. Te tvoje insinuacije o „in“ bendu baš i ne drže vodu, haha. Svi ljudi koji su nam radili koncerte po Balkanu su nam prijatelji. Poseban gig mi je bio onaj u Rijeci kad smo se vratili sa toura, zapravo većina tog toura mi je još uvijek dosta živa u sjećanju, možda ne toliko zbog koncerata koliko zbog putovanja, gradova i omladine koja ta mjesta čine lijepšima.

Purge: Nemoš zaobići Rijeku, kompa stari. Krepat ma ne molat što bi rekla Brcova ekipa haha. U Podrumu smo imali i prvi gig i najluđi gig ali i najveći kiks do sad, a to nam Batko ne zaboravlja lako.

Nikola:     Laganim hodom se šeta rivom. A opet ispod popločane rive je plaža. Zato peštamo pankčinu. Nije da nema razgovora među nama, što svirati i šta će netkom biti napetije slušati te što se sad očekuje od tebe. Mogao bi napisati esej o tome kako je forma benda savršeno sredstvo alienacije i otuđenja vlastitog rada. Svirke nam uglavnom rade prijatelji, bilo je piramidalnih likova koji bi ti radili svirku izrugivajući ti se imenu ili štagod pa nakon šta te čuju bi odjednom surađivali. Ima ljudi što to doživljavaju čisto karijeristički. Koncert koji mi je najdraži? Hm, pa kad smo još ranije svirali u Rijeci, nije mi bilo dražeg momenta nego kad sam svatio da nas je veliki Brc ušao poslušati, koji je ustrajno ravnodušan prema svirkama i čije je prijateljsko prisustvo za mene značilo kraj i početak svrhe moga tamburanja. Zezam. Uglavnom. U Madridu su nam rekli da smo jedan od rijetkih bendova iz vanka koji je imao literature sa sobom, znači ako radiš nešto sam to se odražava na cijelovitost tvog postojanja. Iza nas ima priča, guramo sami Knjigozemsku, infoshop, svirke te pokušavamo konkretizirati priču radom na novom prostoru, preuzimamo kontrolu nad vlastitim životima u autonomiji međusobno horizontalnih odnosa. Zvući patetično, ali tu vidim energiju ovog benda. Bosonogo kao bend nije prazan, popunjen je odrazom naših života.

4. Tko piše tekstove i kako bi ih opisali? Što vas inspirira na takve sjebane ali i poetske tesktove?

Paško:    Ja pišem tekstove, ako ikako, opisao bi ih kao anti-autoritarne jer se svaka pjesma, namjerno ili ne, bavi jednim oblikom prisile i njenih posljedica. Mislim da najbolje opisuju sami sebe, s obzirom da su pisani kao tok misli koji je eventualno doživio neke dopune i izmjene – pritom mislim na to da kao takvi nisu pretjerano proračunati i zagonetni, već da su direktni i da im ne trebaju neka dodatna objašnjenja. Teško mi je pričati o njima u kontekstu benda s obzirom na to da se uglavnom bave samnom, naravno u jednom širem smislu koji bi se trebao ticati i ostalih članova benda, no moram ti reći da nikad nismo direktno raspravljali o njima. Vjerovatno sam ja za to najviše kriv jer nije baš da potičem raspravu o njima, ali opet, na te tekstove utječu ljudi oko mene i (ne)postojanje međusobnih odnosa između nas. Većina tekstova su vezana uz Zadar (posebice Mižerija i Rat će umrijeti sa vama), dok su Čim Ogladni i Kroji se otrov dosta osobne teme o kojima nemam baš nešto konkretno za reći. Trudim se izbjeći to da tekstovi postanu osobni izljevi frustracije i depresije jednog člana benda, već da se barem nukleus ljudi okupljen oko benda (znači, ne samo nas troje) pronađe i poistovjeti s njima. Što se tiče nekakvih utjecaja, jako cijenim Sama McPheetersa (Born Against), B. (Catharsis/Crimethinc.), The Spectacle, pa K-Town pankse kao što su No Hope For The Kids i The Assassinators, do nekih novijih španjolskih bendova kao što su Absurdo, Accidente i Una Bèstia Incontrolable. Sumnjam da zvučimo kao ijedan od tih bendova, ali svi imaju sjajne tekstove.

5. Mnogi se gube u opisima vaše muzike pa me zanima što vi sami kažete za sebe da svirate i tko radi muziku? Koji bandovi uopće utječu na vas kao band? Hoće li u budućnosti biti još melodičnijih pjesama poput one novije „disco“ pjesme?

Paško:       Ja se također tu gubim. Nadam se da ti Niđo može pojednostavniti stvari s obzirom da je on odgovoran za veliku većinu toga što sviramo.. Mogu samo reći da mi je drago da se ljudi gube u opisima glazbe koju sviramo, sve dok te pjesme čine jednu spojivu cijelinu – žanrovski se dosta šetamo okolo al svejedno mislim da se taj set koji sviramo uživo čini dosta homogen.
Purge: Negdje na rubu između genijalnog i ljigavog

Nikola:       Ja se bavim muzičkim djelom, nekad su ostali članovi benda u tome jako zahvalni, nekad su jako nemotivirajuće zahtjevni po smjeru vjetra. Nekad zajedno radimo na nekim stvarima. A nekad su zbunjeni pa zbune i mene. Ne tako davno recenzija na blogu Ride A Dove je kul opisala raspon našeg izričaja, postpunk, Ebullition style emo i 80te hardcore. Zvuči kul. Čaća binsr, mater binsr a on vathr? Sad, kroz te opise sam zamrzio pojam stoner, to mi je kao da za svaki sendvič kažeš hamburger. Očito je da ima bluzerske pentatonske ljestvice u nekim skladbama i da ih sviramo distorzirano. Zašto netko to ne zove heavy? Zašto se uopće tražiti u temeljima glazbenih pravaca i bendova, zašto ti sam nebi bio svoj temelj. Šalim se, nemoguće je, te bi poništilo sve nakon čega bi svi letjeli u veselom vakumu.
Osobno nikad nisam mogao doživljavati previše apstraktne stvari, tako da događaji i bendovi koji su na kraju na mene ostavili najviše traga su iz Zadra, ljudi koji su me okruživali. A to je sveto trojstvo -  Ja i Bosna, Semafor i Sat, te Brižno Grilo. Naravno tu je dobrim djelom i Alergija te ostali zadarski pank bendovi devedesetih. Ja i Bosna su ponajviše ostavili utjecaja na moj lični razvoj te mi ponajbolje muzički te misaono reflektirali ovo područje. Izmješanost stilova i utjecaja, veleban susret istoka i zapada. Balkan. Romantično zvuči, a možda i pretjerujem. Govorim parcijalno. Kasnije ćemo se nadovezati i na širi kontekst pank scene.
Muzičko stvaralaštvo je individualni moment. Mogu ti opisati djelić transcendentalnog trenutka u kojem nastaju neke od kasnijih skladbi bosonogog. Početak je u neprepoznatljivom uništenju sebe, jednoj beskonačnoj noti koju nadograđuješ laganim impulsom totalnog poluđenja. Taj impuls, ta individualna želja se onda sintetizira s strukturom koja je povijesno uvjetovana i ponavljana vjekovima. A to je klasična tonalnost i lingvistika koju nikad nisam prešao s bosonogim, a koju je pank itetako uzdrmao. Dosta se da razgovarati o glazbi, mislim da i u panku fali razgovora o tome, ne mislim na stilove i ukus(sviđa/nesviđa), mislim na dublje razumijevanje pojave glazbe u društvu i njenog odnosa naspram društva. Mnogobrojno čitateljstvo može uvidjeti da nemamo tog pozitivnog spontanog izklišeiziranog zajedničkog pank momenta. Za neke stvari treba malo više cerebralnog napora. Neznam. Gubit ćemo se i pronalaziti.

6. Recite nešto o turneji i split LP-u sa Bastinados, s čime jeste a s čime niste zadovoljni (i tour i LP)? Neki posebni momenti turneje? Jel Leki puno vikao na vas ili je bio distanciran? Jeste se puno drogirali na touru, jeste puno jecali na touru i jel se slušao stoner u kombiju?

Nikola:     Turneja je bila iznenađujuće iskustvo koje ni godine pretraživanja po netu nebi mogle približno dočarati. Ljudi, mjesta, ples i brdo zanimljive muzike. Ne, iskreno, i tad mi je to bilo pri pameti, razmišljao sam koja je ogromna razlika realno proći kroz neka mjesta i koliko iskustvo to ostavlja u tebi. Moj će prozor zauvijek imati veći ekran i više podataka od bilo kojeg kompjutera. Tek kad se makneš shvatiš koliko je net djelomičan i koliko ti kanalizira želje i mogućnosti. Jedinu kritiku imam naspram Paška. Početnu ideju turneje La vida loca tour je uzeo i redizajnirao u klasičan anarho-pank izgled što mi je bilo začuđujuče i podosta nezanimljivije naspram Jerinog i Natalijinog prijedloga egzotičnog mediteranskog štiha.
Ploča je ispala fabulozno, na početku sam se protivio crtežu omota jer mi je izgledao kao da je u njega uloženo toliko napora kao što meni treba pješke do garaže na probu. Ali na kraju me omot zadobio tom iskrenom pank jednostavnošču kojeg je nacrtala Tone, Natalijina i Andreasova prijateljica iz Osla. Da i hvala na podršci svima koji su sudjelovali u izdavanju ploče, pšeničnom Zlatnom i sv. Dhp-u i Danielu iz Osla. E sad, jednu veliku zahvalnost odajem Sanji, na rubovima ulica poznatiju kao Tifani Rubi koja je za oba benda radila crteže za majice i dala tu početnu nijansu bendovima i čiji maštovit, osebujan i karakterističan stil ostavlja bez daha mnoge likovne znalce. Mogu još samo pohvaliti ugodno društvo ekipe iz Bastinadosa. Magnetičnog Jeru, mundobujnu Nataliju i stezovidnog Stojku. Sad malo o kraljevima. Kad sam prvi put vidio Andreasa kako mlati tu gitaru i izvlači iz nje i najskrivenije vražje mađimogućnosti i kako ta gitara arlauče, cvili i moli za spasenjem pod njegovim zagrljajem, iskreno, takvo čudo još nisam susretao, on je svojim muzičkom virtuoznošču izvlačio duh iz te gitare, ubijao ju je. Sječam se u jednom trenutku se stvarno počela dimiti. Žice nisu mogle podnijeti taj teret brzopletog ludovanja trzalice, ako taj momak uopče koristi ruke, ako se to uopče može nazvati sviranjem gitare. Klanjam se crnom pravoslavcu.
Leki kažeš, taj momak širokogrudnih životnih ambicija mi je prirastao srcu svojom naivnošču i posvečenošču radikalnom panku. Ako taj nije ostavio krvi i znoja a pogotovo pameti za diypank nitko nije. Tu govorimo o osobi koja svima nama pokazuje put kroz zamagljena stakla retrovizora. Leo vozi po svijetu bez GPS-a a mi ga bablajmo.

Paško:     Mislim da je Niđo sve rekao. Turneja je bila lijep kolaž svih divnih, napornih i opuštajućih stvari koje možeš doživjeti kao netko tko muzicira i drago mi je što sam je doživio skupa s ostatkom bande iz kombija. Ploča je brzopleta manifestacija naših težnji da zajedno objavimo snimke na analognom formatu i kao takva, mislim da je ispala savršeno, točno onako kakva je trebala i biti, dokument nepretenciozne diy pankčine u godini 2013. Tour plakat se nije nikada ni tiskao, a bome nisam ni ažurirao sve gigove koje smo svirali na njega, no jedno je sigurno – ta Crass tipografija i ostala magija koja plijeni pozornost generacijama panksa je rezervirana za malo jače grafičare/ke, nikako za neodlučnog i brzopletog amatera poput mene. Ništa ne izgleda gore nego kad netko napravi neuspjeli hommage, al eto, na greškama se uči.

Purge: Ja ću još dodati da je u kombiju Lekijeva riječ bila zakon, a slušao se „Jonathan“. Prije nego  što su postali trendy.

7. U zadnjih godinu dana ste organizirali dosta koncerata u Zadru, pa se može reći da Zadar napokon ima redovite DIY hc/punk svirke. Koliko ste zadovoljni s time, da li ima tu mjesta za poboljšanje i što bi rekli koji su vam propusti (pošto se ekipa često sprda sa onom „pomalo“ Zadar spikom)?

Nicola:    Pasquale, racconta gli le belleze della dalmazia settentrionale. Le storie d"amore e della gioia del pank autogestito.

Paško:      Dalmazia settentrionale? Per me, c'è solo dalmazia liberata, lunga vita al radikal pank autogestito, il mio primo amore in questo mondo di merda!
Zadar nema redovite DIY svirke, koliko god se mi trudili.. U trenutku kad se ovaj fanzin bude štampao, krenut će opet neki niz od 5-6 proljetnih svirki na otvorenom, al specifično je to što smo ih dogovarali dok smo se osjećali dobrodošlo u prostoru u kojem smo ih htjeli realizirati, međutim, nakon incidenta s Purgom i zaštitarima.. Kako uopće surađivati s ljudima koji te ucjenjuju na način što ti prijete otkazivanjem programa (u „nezavisnom“ kulturnom centru!) ako na upadu ne angažiraš dvojicu siledžija koji su ti prijatelju slomili ruku?? Tu se vraćamo na Kapetanski, valjda jedino mjesto za koje mogu reći da ju je zaobišla sva sila loših stvari koja se dešava s javnim površinama u gradu. Kapetanski je najljepši park u gradu, trune i skoro ga nitko ne posjećuje, što meni samo povećava zlosutnost i zabrinuto čekam kad će ga se premjestiti iz javne u privatnu sferu. Čak mi je svejedno hoće li ga u koncesiju uzeti neki privatnik ili ga na korištenje dobiti neki kulturnjaci koji bi skupljali političke bodove, a jebali se za 100 kuna zbog dvojice zaštitara. No dobro, još smo tu – vidimo se na Kapetanskom! SAMO PANKČINA!
„Pomalo“ je dio našeg šarma i sama srž našeg mediteranskog načina života, to nema nikakve veze sa našim organizacijskim propustima.. Naravno, propusti kao što su nestanak struje na 15 minuta se i mogu spriječiti (naučili smo grešku s lampicama, al što ćeš kad su nas podsjećale na fešte) ali gle, mi nismo neki booking koji se dogovori s bendom i odvede ih u klub gdje sviraju, nego mjesta kao što su košarkaško igralište bez rasvjete iziskivaju dosta truda oko same organizacije, tehnike (koju ne posjedujemo, već je posudimo/iznajmimo) i ostalih stvari koje moramo izmišljati na licu mjesta.

8. Šta ima u Zadru? Što kažete na predrasude o Zadru kad neki ljudi briju kao da je tamo još uvijek kao u 90.-ima? Kako se vi nosite sa tim nekim desničaraskim šovi/mačo ispadima pojedinaca po gradu?

Nikola:    Ljudi su toliko izblijedjeli da im ni godine sunčanja neče pomoči. Obala se polako pretvara u pustinju. A ljudi u deve na kojima će se uskoro jahati. Teški Stoner.

Paško:  Zadar je tužan, današnji Zadar. Valjda je takav postao u maju 91' nakon pogroma srpskog stanovništva, al ja sam na sreću pre mlad da bi se sjećao rata i tadašnjih okolnosti pa sam tek u kasnoj adolescenciji shvatio da živim u deklarativno, etnički čistoj sredini. Nema ako, jednostavno moraš sa svima podijeliti tu hostiju, taj zajednički identitet. Sve što je drukčije i subverzivno tu jednostavno nema gdje, grad je takav da se moraš asimilirati ili pobjeći. Daleko od toga da će te šikanirati na cesti, međutim, institucionalno, ulično, dnevnopolitički, dat će ti se do znanja da nikakvo kritičko mišljenje nije poželjno. Kako je do ovog došlo, sigurno ima gomila priča i gomila apologeta i nasilnika koji bi mi rado zalijepili šamar zbog ovakvih izjava.
Kužim ja ljude koji su takvu sliku o Zadru stvorili na temelju ovakvih priča, al ako misle širiti svoje predrasude o ovom gradu nek ga barem posjete nekad kako bi se sami uvjerili u to. Možda ih nešto iznenadi. Većina tih priča o Zadru je nastala na temelju nečijih priča koja su nastale na temelju nečijih priča i tako unedogled..  Okidač za takve glasine su valjda neki svima poznati incidenti koji su nastali krajem 90-ih, na temelju svojih iskustava su ih proširile osobe koje su (čast iznimkama), nažalost, danas apsolutne nebitne u sferi o kojoj pričamo. To što te priče uglavnom dolaze iz Zagreba ne čudi, jer jebiga, lako je bit u privilegiranoj poziciji, provoditi svoju dokolicu u dvorištu Medike pričajući pizdarije o zaostalom Zadru i troje srednjoškolaca koji su za vrijeme velikog odmora prosvjedovali protiv pedera. Ljudi koji sami nisu počistili po svom dvorištu nemaju pravo kolutati očima na ono što misle da se dešava u Zadru.
Na stranu s njegovim lošim stranama, ovo je jedan predivan grad, klima je i više nego ugodna i ako se malo potrudiš, lijepo je tu. Ima tu mediteransku, uličnu crtu, koja se nekako izgubila u zadnje vrijeme, ali sigurno je tu.  U globali, o Zadru pričam jako subjektivno, dosta sam se udaljio od lokalne omladine i većinu stvari oko njega promatram kroz neku pesimističnu prizmu, ali brate, tu je brdo lijepih stvari i uvjerio sam se brdo puta da ksenofobna klima koja vlada u njemu nije sigurno specifična samo za Zadar, već da je ima posvuda i svatko tko ne živi u nekom la-la landu mora se složiti samnom.

Purge: Zadar je uistinu prepun primitivaca ali takav je više–manje i ostatak Dalmacije, Hrvatske, Balkana, Planete…  više od toga me bode s kojom lakoćom Zadrani puše te lokalne mitove o najčišćem moru, najljepšem zalasku sunca i beskrajnoj perspektivi koja iz toga proizlazi… mislim, nakon svih hladnih tuševa tokom zadnjih 20 godina. Jebote, ko da su s kruške pali. Zatim taj malograđanski pritisak na komformizam… klape, mornarske majice, ko ovo more platit, ljeto, more, svi smo zgodni i  hetero…il' ako nismo onda to sakrijemo. Takva je atmosfera,sere mi se od zadarske spike. S druge strane, ako uspiješ zaobići sva ta sranja imaš taman grad, niti prevelik niti premalen sa super okolicom i 100 otoka na koje možeš pobjeći kad ti se skupe sve te stvari navedene iznad.

9. Tu bih se nadovezao na ono kvazi ustaško šaranje grafita po zadarskom infoshopu Iskra, da li se tu radi o ozbiljnijoj prijetnji ili su to samo neki nadobudni i pogubljeni klinci?

Nikola:    Neznam možda je samo odraz već gore spomenutih stvari. Infoshop se nalazi u kvartu u kojem vidi vraga među ekipom ima kao neke naci-onalističke banalnosti. Jednom smo to mehanički rješili i mislili da smo gotovi s tim kad se na dan obilježavanja sječanja na Vukovar opet ponovio napad. Ovim putem im poručujem neka uvenu u strahu naše osvete. X

Paško:     Nebitni ljudi, nisu klinci stoga im iskreno želim skore brakove i brdo djece zbog kojih će morati sebi otimati iz usta, pa se nadam da neće imati vremena za ovakve pizdarije.
Purge: Stvarno nebitni likovi. Useru se kad vide Šiku

10. Kakva je trenutno situacija sa Iskra infoshopom, pa se malo raspište o tome plus kratka povijest istog te kakav sadržaj nudite i kako ste svi vi uključeni u rad infoshopa?

Nikola:   Infoshop Iskra je anarhistički projekt pokušaja samodefiniranja vlastitih života,  arhiviranja anarhističke, antiautoritarne, feminističke itd itd literature te ulaganja radikalne kritike u feudalni život našeg malog mista. Lociran je u Knjigozemskoj koju također samo-održavamo. Besplatni dućan, kuhanje, permakulturna grupa, yoga, bic-pop, kazališna skupina Dragonteatra. Svatko tko želi može koristiti prostor. Infoshop je imao u kontekstu s Infoshopom Pipillota i ostalim projektima i drugovima iz regije desetak predavanja i projekcija te par radionica. Literatura se slabije posuđuje, ali uvjek ima netko da uzme nešto za pročitati, fanzini, knjige, pamfleti, časopisi, samo biraj. Infoshop ima i distro kojeg guram ja, da su pamfleti okrugli možda bi mi bilo lakše. Uglavnom na kraju krajeva ispada da smo mi taj prostor skvotirali i nasilno preuzeli nakon što se udruga rasula poput hipi ogrlice. A prijatelji smo kao. Knjigozemska je bio projekt sad mrtve udruge koji nije nikad zaživio. Od nas se očekuje da se maknemo iz tog prostora, naravno sad kad smo ga oživili. Mrtav nikom ne trebaš. Nadam se da scenarij neće biti takav da se moramo makuti iz vlastitog zajedničkog prostora. Sad. Tu upada u priču novi prostor koji se nalazi blizu Knjigozemske i na kojem radimo već više od godinu dana, možda če se netko pitati zašto tako dugo treba za sređivanje prostora. Odgovor je jednostavan, nitko se ne želi fokusirati na njega. Radi se o urbanom dijamantu u kojeg ja i moj prijatelj Luša iz BocaSoundsystema ulažemo do$ta čarobnog napora, uz minimalan i poražavajući doprinos naših prijatelja i okoline. Svi imaju neke druge prioritete i dosade. Uglavnom, mislim da prostor ima budućnost opipkujući klimu koja se stvara oko njega. Nadam se da ćemo zaživjeti tamo. Nešto kao društveni centar, kuhinja, radiona, besplatni dućan, knjižnica i gala hala. Prostor je predivan te naslonjen na modrim lelujavim borovima. Odiše magičnom toplinom koja zagrijava i najhladnija srca. Preljepo je, kad imaš vlastiti život u vlastitim rukama.

11. Koja je fora sa tim Maraskinom (noćni klub u Zadru), jel vi tamo zbilja često izlazite i ako da, jel to neka zajebancija ili...? Također, Zadar mi se čini da je pun nekih starijih đanera, smarača i pogubljenih likova, kako s njima izlazite na kraj i jeste si OK s njima?

Nikola;     Maraskino je upao u priču između privatiziranja studentskog kluba i nedostatka prostora u gradu na kojim se omladina može susretati i razvijati svoje omladinske želje, a da nisu usmjerene kroz komercijalan sadržaj. Tako da bi nas situacija samo uklizala na taj užareni plesnij podij. Smiješna činjenica; Najviše mrzim kad mi se roba udimi od dima cigara nakon izlaska, sam đavao zna da je nebi nikad prao da nema toga. Mene klubovi baš i ne vesele, više sam za čamu. Kroz cijelo tvoje fanzinaško djelovanje mogu primjetiti to olakotno shvaćanje nekih pojava koje prepoznaješ oko sebe i o kojima pišeš, pa takozvanu drogu i alkohol doživljavaš kao neki zli pokazivač siromašnih i oduzetih... Slušalice walkmena se pretvaraju u dvije igle napunjene nabrijanom životnom energijom u osvježavajučoj gaziranosti koka kole. Mak je prekrasan cvijet. Opijum golicanje života. Pitanje Đanera nije jednostrano. Treba uzeti u obzir socijalne i ekonomske posljedice te pojave i takvih navika. Đaner se ne dovede na rub opstanka jer konzumira mirodiju kao što je heroin već zato što gubi osnovne uvijete za život. Što se ne može viditi kod ljudi koji su stabilnijeg "materijalnog" statusa. Uz to je i farmaceutska mašinerija, svi đaneri svoje navike velikim dijelom nadopunjuju doktorima, kemijom i tabletama. I da, šta nije kljucanje duboko filozofska radnja. Impresionirala me ta vještina bivanja na ljuljački budnosti i sna. Što nije to stalna filozofska briga, ta dualnost. Eto, đaneri su je prešli. Na žalost sve manje ekipe ima po ulici, općenito pa tako i đanera. Primjećujem, a i bilo je komentara da su đaneri u Zadru jako ljubazni i susretljivi, uspoređujuči ih sa Rijekom ili Splitom. Meni su znak zdravog gradskog života i pitoresknog mediteranskog krajolika.

Paško:    Maraskino nije zajebancija, zašto da se opravdavam zbog mjesta na koja izlazim? Volim plesati, a i kog briga uopće. Moram primjetiti da se u zadnje vrijeme dosta slabo zabavljam na takvim mjestima, nisam tužan ni išta, uopće se ne raspadam niti pijem dok sam u Zadru što je zgodna promjena s obzirom da mi je mladost jedna velika gorko-slatka pijana izmaglica, kao i većini ljudi koje poznajem. Đaneri, smarači i izgubljeni likovi me ne smetaju, i sam se smatram jednim od njih, volio bih jednog dana imati barem djelić mudrosti jednog zrelog klošara. Više pameti ti u životu ni ne treba.
Purge: Đaneri i smarači su najmanji problem u gradu. Tj. problem su jedino turističkoj zajednici jer ne pašu u sliku ovog mediteranskog El Dorada koja se servira od 15.4 do 15.10 svake godine. Marasikno nije moj đir pa se skupim doma nakon 15 min ako završim tamo.

12. Pitanje za Purgeta, neka kaže nešto o Alergija danima i jel se sjeća Anti-Alergija projekta pa da to malo prokomentira, o čemu se tu zapravo radilo?

Nikola:   I meni je ta napuhanost oko Alergije kao problematičnog benda malo klimava kao i sve predrasude koje ne mogu hodati po vodi. Sjećam se da je za razliku od ostalih starijih panksa Stipe uvijek bio pozitivno okrenut i ohrabrio bi se reći da je uvijek podržavao i poticao mlade pankse kao što smo mi. Mislim da je Alergija svojim djelovanjem dosta razdrmala klimu koja je tada bila prisutna u gradu. Zbog Alergije sam nabavio prvu gitaru i u podrumu prijatelja na kantama jupola izmuljao prve akorde benda Infekcije. Tada je bilo deset, a sada željno očekujem koncert dvadeset godina Alergije.

Purge: Hahaha to Niđo, otvori dušu . Meni je bilo super u Alergiji i općenito 90-ih. Ni brige ni pameti. Bed je bio što je Stipina stara mislila dići keš na pankerima pa je npr. zabranila Franjiću da izda našu prvu kazetu i slične podlosti pa smo ispali bend Stipine mame što je jedna od stvari s kojima se sprdala Anti-Alergija. Što se toga tiče Anti –Alergija je bila promašena zajebancija od ekipe koju godinama poznajem i ne bih sad to nešto previše analizirao. Tragikomično je završila zadarska frakcija Anti-Alergije, prva anarho – pank ekipa u gradu i  moji sudruzi u svirci i skvotiranju Bunkera 90-ih – jedan je danas ulični kavgadžija s neskrivenim simpatijama prema organiziranom nacional–socijalizmu, a drugi gradi karijeru na istraživanju jugoslavenskih zločina prema krotkim domoljubima iz napaćene ali miroljubive hrvatske emigracije.

13. Što je sa fanzinima u Zadru, zašto ih nema trenutno? Hoće li Požar u Kutiji Šibica # 2 ikad ugledati svijetlo dana? Koje uopće pratite fanzine i jel vam bolje kad se ekipa prepucava preko fanzina ili preko fejsa?

Paško:   Nema fanzina jer ih nema tko pisati. Da i ima nešto mlađih pankera u Zadru, sumnjam da bi se upustili u pisanje zina, iako nikad ne reci nikad, spominju se fanzini dosta u zadnje vrijeme. Među nama naravno. Požar u kutiji šibica je izgorio, što nipošto ne znači da više nikad nećeš čitati nešto moje u tiskanom obliku. Meni je osobno bolje prepucavanje u fanzinima, samo što je sporo, bilo bi kul kad bi se fanzinaši prepucavali preko oglasnika, kasnije to jednostavno ubace u zin ako je slučajno netko zaboravio pratiti oglase.

14. Koje je vaše mišljenje o domaćem DIY hc/punku, zanima me vaša kritika istog, pozitivna i negativna... Jel vi to još uvijek zovete scenom? 

Paško:   Po meni je ta centralizacija učinila svoje da više nemamo scenu, nego koncertnu sezonu. Bendovi su mi uglavnom muzički nezanimljivi, no dobro, možda je naivno očekivati od mene da ću se nakon toliko vremena jednako interesirati i jednaku pažnju posvećivati svim bendovima koji se pojave.. Sve rado poslušam, pogledam lajv, bitno je da je DIY i da se lupa, a ako su mi ljudi dragi onda mi taj bend raste u očima kako ne bi nikad uspio samo preko muzike koju svira. Naravno da se DIY termin koristi tamo gdje ne bi trebao, al kako ja vidim, tako je valjda svugdje, a meni se ne da nikom dokazivati ni ikog evangelizirati o pravoj i beskompromisnoj DIY etici, svatko tko ima mrvicu samokritike se neće naći u toj ulozi.. Htio bi samo da se pank vrati u provinciju i da nikne još bendova, mjesta za svirku i ekipe koja stopom putuje na gigove, piše zinove i kupuje izdanja.

Nikola;   Ja sam se u svojim omladinskim istraživanjima pronašao i nadovezao na radikalan pank i pankse, na tu kako kažeš diy scenu. Pulsiranja bendova kao što su Nula, Radikalna Promjena, FxPxOx, AK47 i danas u meni izmame totalno poluđenje i toliku zadivljenost da mi krv iz mozga odma pređe u srce te mi se romantično zavrti u glavi. Za mene je to život, uhvaćen u svom najradosnijem obliku. Uvijek sam smatrao angažirane bendove devedesetih kao nastavak političkih bendova sedamdesetih i osamdesetih, taj za društvo sirovi destruktivni nabrijani šum. Postavljali su pitanja koje ni najizbrušeniji filozof ne bi mogao. Rušili su estetske norme koje ni najuzbuđeniji dizajner ne bi uspio. Danas imam osjećaj da je takva priča postala isfurana, nekad mi je neugodno reći da mi je taj politički (tj apolitički) element u muzici važan tj bilo kakav element osim same muzike. A govoriti o muzici kao pročišćenom i nezavisnom djelu društva je glupo i pokazatelj je nedostatka analize. Nekad se začudim gdje su se pogubili transparenti na svirkama. Ironično mi je da su danas opstale i da su opet u fokusu vrste panka koje sam uvijek smatrao banalnim i nužnom posljedicom tržišta. Jedinstvo temeljeno na kategoriji, brdo beznačajnih tetovaža i što više turneja. To je današnji lajtmotiv panka. To je ona ugodna harmonija društva na koju se svaki panks naježi.
Diy scena ima tu prednost što ljudi kroz nju mogu graditi odnose, a da nisu posredovani i uvjetovani nekim državnim insitucijama. Osjećam neugodu kad vidim da netko samo konzumira diy etiketu kao ispraznu formu. Jer dosta ljudi uloži u to zdravlja i pameti, nije jednostavno graditi i gurati stvarno autonoman projekt. Puhati se nekom angažiranošču i diy-em a na plakatu ti je grb i neznam koja nacionalna zaklada dok potpisuješ neznam kakav ugovor dok ti grad isplaćuje putne troškove, a iza tebe gomila tuđeg rada. Ispadam licemjeran jer i jesam, ali samo želim naglasiti da mi je jedino problem kad netko za svoje djelovanje govori nešto što ono nije. Nemam previše problema sa takvom svirkom i kad nas netko pozove svirati pod takvim uvjetima mislim da to ne mjenja ono što ja radim u smislu organizacije i prostora u vlastitom okruženju, niti to shvaćam i koristim naivno, niti me to motivira. Nemam problem s Attackom jer ne radi od sebe nešto što nije, nemam problem sa Medikom je ne stvara od sebe sliku koja to nije. A opet s druge strane nekad su neki projeki subverzivniji iako su legalni, neznam. Rijeka se također izmagljuje u podvladin sektor, možda je i Zadar na tom putu. Još jedna posljedica koju ima ta „kuturna“ centraliziranost Zagreba i Rijeke je ta da se npr. za Zadar javlja sve manje bendova, tj smeće koje nitko ne želi raditi u Zagrebu i Rijeci pa im ne preostaje ništa nego provincija. Ovo sve govorim samokritički radi rasprave, te govorim o dragim prijateljima. Jer mi je fenomen da je na ovim prostorima ta diy scena ustvari isprepletena s podvladinim NGO sektorom. Iako imamo taj kontinuitet radikalnog panka. Opet, ti si pitanjem postavio okvir toka razgovora. Opet ja mogu reći, samim time što razmišljam o tom terminu znači da on ne postoji. Ma zezam, opširna su ti pitanja i zahtjevaju dosta pažnje.

Purge: Ja svako malo čujem neki bend koji me zainteresira pa se raspadne nakon jedne sezone. Hm, nadam se da nećemo i mi tako… Sranje je da osim Zagreba ima još samo par gradova gdje se može pričati o  nekom kontinuitetu…Pula, Požega recimo a i to  sve radi  matora ekipa koja je već godinama u tome. Gdje je omladina? Kako ih privuči??

15. Svirali ste i na Martinska festu prošle godine, pa me zanima kako gledate na taj fest, koja je spika organizatora (i posjetitelja/ica) ili vas uopće nije briga za to (glavno da je fešta)? Također, jel mislite da se domaći hc/punk (pod velikim upitnikom hc/punk) festovi mogu nekako poboljšati pa da to dobije neki dublji smisao od onoga što trenutno ti festovi predstavljaju (puno raspadanja i nešto malo muzike)?

Paško:   U trenutku kad su nas zvali hoćemo li svirati na Martinskoj mislim da nam je svima bila bitna samo fešta. Spika organizatora je ta da rade taj fest jednom godišnje, mi smo redoviti tamo, znamo ih, zvali su nas dva dana prije festa jer im je netko otpao i eto nas. Meni je bilo pro.. Mislim, jasna je stvar da diy pank ne podrazumijeva samo puno raspadanja i nešto malo muzike i da bi se na pravim reprezentativnim diyhacepank festivalima trebalo se dešavat puno više tog (po toj logici je Fluff puno veći pank od Monteparadisa, zamisli dokle smo došli ovom tezom). Ja nemam problema s raspadanjem, dapače, samo daj, iako bi bilo kul kad bi neki festival malo razbio monotoniju i odradio štajaznam, projekciju filma, predavanje, radionicu zina, matineja gig na nekoj drugoj lokaciji.. To sve treba i organizirati i neću sigurno od nekog to zahtjevati kako bi njegov/njezin pank fest po mome bio više diy.
Nikola;   Meni je Šibenik romantičan grad sa kul ekipom. Odiše mi omladinskim poletom i uličnim optimizmom. Teško mi je kritizirati  Martinsku ili Monte. Radi se o enormnim naporima. To je kao kad radiš nešto pa ti netko iznad glave cijelo vrijeme podbada nešto, a u stvari mlati zjake. Kritiziram takve stvari vlastitim radom. Neznam imam osjećaj da se ti festivali previše mistificiraju, ipak su to zabavni festivali na kojima možeš susreti drage prijatelje. Što se ne raspada i pahulja snijega kad susretne užarenu atmosferu priobalnog poluđenja? Ima ona uzrečica; Lito je opusti se. 
(proljeće je, opušten sam :), op. Gajo)

Purge: Pa gle, službeno ime tog festivala je Martinska Fešta, a to je bila i ostala i takva treba biti. Na Monte Paradisu recimo, fali taj dodatni dio, pošto se sve svodi na raspadanje po  užarenom asfaltu danju i nastavak raspadanja na svirci noću, a prostor nudi hrpu mogućnosti koje nisu iskorištene.

16. Zanima me da li bi i zašto odbili svirati na nekom koncertu i u kojem trenutku bi na svom nastupu prestali svirati? Malo je općenito pitanje, ali nadam se da ste shvatili što mislim.

Nikola;   Imali smo slučaj ne tako davno. Grad tj lokalna Vlast je išla organizirati kroz udrugu Šigureca niz koncerata alternativne glazbe, bili smo pozvani uz Crasso de Odio na sudjelovanje uz nagradu od petsto kuna. Problematična mi je takva suradnja. Vlast je u zadru uspjela iskorijeniti taj alternativni život s ulice. Najprije su srušili i komercijalizirali potencijalne prostore te ukinuli mjesta u gradu gdje su se ljudi mogli okupljati bez da trebaju koristiti novac. Mjesto na rivi, studenski klub, makli su skejtere... Klima u gradu je takva da se za financiranje vaninstitucionlane kulture koristi svega 0.03% gradskog proračuna. Znači grad če vam financirati polu-ustaške kičaste grafite već odumrlih navijačkih skupina, ali vam neče financirati osnovnoškolski projekt oslikavanja klupa u parku. Radi se o sustavnom opustošivanju života u gradu. Zar tebe nebi uvrijedila takva ponuda?

Paško: Užasna mi je spika kad se bendovi useru kad u publici vide nekog tko je evidentno desničar i onda se krenu izmotavat i vući organizatora za rukav bez da im padne na pamet dotičnoj problematičnoj osobi dati do znanja da nije poželjna tu gdje je. Antifa zona ti neće pasti s neba i mislim da je jednaka odgovornost i na bendovima koji sviraju i na organizatorima gigova da se pobrinu da je realiziraju skupa. Da, definitivan odjeb ide onima koji bi skupljali poene na omladini, užasno mi je drago što nismo svirali u Zadru u tuđoj organizaciji jer bi to izgledalo više kao neka bizarna turistička promocija nego kao pank koncert, sada mi je neugodno priznati, ali ja sam se čak u nekom optimistično-naivnom ludilu dvoumio bi li svirao jer nisam znao točno tko to financira, najviše zbog tih mizernih 500 kuna jer nisam imao za platiti garažu, a ploče i majice ionako nitko ne kupuje, no, jebiga, pretpostavljam da je to dio razvoja jednog benda – međusobna komunikacija i određivanje granica, a kad ta komunikacija i argumenti izostanu (što nije rijedak slučaj) dešavaju se sranja i drago mi je da se nismo kompromitirali.
Purge: Ja sam nakon svega doživljenog u ovome gradu ponovo bio spreman svirati na toj svirci, jer – bitno da se svira. Vodeći se tom logikom, na kraju sam i svirao s Crasso de odio, da bi tjedan dana kasnije od tog istog organizatora pojeo najveće govno dosad. Očito sam isti kao i ostali Zadrani iz mog odgovora na pitanje br.8. Inače, ne sviđa mi se ovo dizanje u nebesa bendova koji su potjerali nekog nacija sa svirke, jer to bi se trebalo podrazumijevati, zar ne?

17. Iz čega crpite onu pozitivnu punk inspiraciju u ovo doba apatije, internetsko profilskih trendova i ostalih hype-ova u hc/punku?

Paško: Pa gle, internacionalni diy pank je 2013. imao sjajnu godinu. Izašla je gomila super izdanja od bendova koji valjaju, pritom ne mislim samo na nečiji gotov glazbeni proizvod, nego i na onu drugu stranu medalje kad bend kvalitetnim čine i teme koje obrađuje, a nekad samo i angažman oko konstantnog sviranja svuda okolo. Ako profiltriraš neka moderna melodična mosh sranja, nađe se svega. Internetski profili su sredstvo, ne cilj, dobrom pank bendu ne treba fesjbuk profil, lošem treba bend samo da bi postojao profil, pri tom ne kažem da su svi koji ga imaju loši, a svi koji nemaju dobri. Pozitivnu pank inspiraciju crpim baš iz tog danas, koje se u većini slučajeva dešava dosta daleko od mene pa je baš zato pratim i cijenim. Hypeovi i trendovi su tu, naravno, al ne brinem se previše o njima jer na kraju dana slušam pankčinu, bez obzira bilo to neko tipično retro ushc izdanje ili finski post pank ili pdx crust, dok god o njemu možeš pročitati u nekom zinu i osjećat se slobodno da nekom iz benda napišeš mejl.. Neki su bendovi smeće, neki ne, nema tog trenda koji to može diktirati.

18. Što je sa ljubavlju, tko ljubi, tko je nesretno zaljubljen i tako to? Jel vam bitno da vam partner/ica bude nekako povezan/a sa DIY hc/punk spikom ili vam to nije bitno dokle god je kao osoba OK? Također, ne čini li vam se nekad da je domaći hc/punk malo incestuozan jer ispada da su svi bili sa svima?

Nikola;  Sklisko je područje zahvaćeno s ovim pitanjem. Ne vidim tu incestuoznost, ni neznam na što točno misliš. Pa šta bi ti falilo da malo izađeš iz bizzaro sobe i uletiš u grandioznu orgiju nesputanih želja svih panksa i panksica. Vama je to drugačije postavljeno. Magloviti i hladni sjever s kojim se možeš boriti jedino čvarcima i cjepanjem drva dok ti se stopala gube u hladnom blatu odjekujući u pucnjevima lovaca koji hvataju divlje svinje po mračnim močvarnim šumama moleći boga da ove godine žito ugleda sunca. Priobalna klima ne ostavlja prostora toj udaljenoj frigidnosti i takvoj hladnoj bajkovitoj slici. Mediteranski povjetarac raspušta svaki čvor u nama i našoj odjeći ostavljajući nas golih tjela začaranih morskom soli u kolosalnom mariniranju užarenog žutog sunca. To je taj grandiozni ljetni eros. Neizbježni vrtlog naših života. Uzbudljiva kaotičnost plutanja prema beskonačnom horizontu. O more, toliko sam te gledao da se sad napokon mogu naglavačke baciti u tebe. O vjetre, toliko sam te slušao da te sada napokon mogu udahnuti. Šalu na sranu, seksizam je okorjela posljedica patrijarhata. Rodna podjela, objektiviziranje i seksualiziranje žene i postavljanje je u eksplicitno reproduktivni položaj je i dalje problematično i za sobom nosi bolne posljedice. A Brižno Grilo kaže; bol boli.

Paško: Ovaj dio o incestuoznosti – pa  kakav je to izraz, što se mene tiče tko je s kim bio? Ne znam gdje ti to vidiš, ja sam osobno na te stvari dosta imun pa ih valjda uopće ne primjećujem. Moralizirati o tome je dno dna, nije da mi je to neka tabu tema, al je dosta neukusna, a i poprilično konzervativna stoga mislim da ne spada u domenu jedne emancipirajuće (je li ona doista, u suštini takva je tema za drugu raspravu) glazbe koja bi trebala bit povod ovom intervjuu. Odgovorit ću ti pristojno i reći da mi je DIY hc/punk spika skroz nebitan kriterij. Potpisujem sve što je Niđo rekao o grandioznom ljetnom erosu  i seksizmu, dvije stvari koje se, na žalost, često isprepletu, a da toga nismo ni svjesni.. Opreza nikad dosta.
Purge: Iskreno, jebe se meni ko će koga i ko je koga do sad. Samo nek je luđa.

(Prihvaćam kritiku što sam se loše izrazio, vezano za "incestuoznost" i "da su svi bili sa svima", nisam mislio to u smislu tračarenja i valjda sam htio biti "provokativan" a pojeo sam govno. No, o ljubavi niste ništa napisali (zašto?) iako to ne mora imati veze sa vašom glazbom, ali ima veze sa vama kao osobama. Nema tu nikakvog moraliziranja, već se samo radi o tome da li se netko prema drugima odnosi kao prema ljudskim bićima ili kao prema otiračima za noge. Ako je u pitanju ovo drugo, onda tu treba postojati neka kritika, prihvačanje odgovornosti za svoje postupke i suočavanje s tim problemom, pogotovo u jednom takvom okruženju kao što je hc/punk. Možda je nekima lakše praviti se da taj problem ne postoji i ovakva moja dojenja i mene trpati u isti koš sa nekim HDZ-ovsko katoličkim konzervama i retardima (a drugi punxi/ce su tako otvoreni i otovrenog uma, da ziher), ali spomenuti problem je i dalje tu i svi smo dio tog problema. Ali, još jednom, krivi pristup sam odabrao u pitanju, pa jebiga, preuzimam odgovornost za to. op. Gajo)

19. Zamislite da nestanu svi mp3 plejeri, i-podi i internet (ali ostanu walkmani i kasete,  naravno) te da na pusti otok možete izabrati samo par kaseta, koji bi to bili bandovi i albumi?

Paško: Pod uvjetom da sam ih već presnimio na kazete (možda je sad pravi moment za to), samo za vas, just for you: Exploding Hearts – Guitar Romantic, Hard Skin – Same meat, different gravy, Criminal Damage – Demo, Bastard – Wind of Pain, Discharge – Why/Realities of war, Poison Idea – Pick Your King, New York Dolls – s/t, Chaos UK – s/t, Cock Sparrer – Shock Troops, Thin Lizzy – Jailbreak, The Strokes – Is this it, ma nemam pojma zapravo, da krenem nabrajati.. New Order – Brotherhood i Power, Corruption & Lies da mogu plesati, jedna kompilacija balkanske pankčine, jedna švedskog dbeata, jedna ebullition i Mike Kirsch bendova, No Hope For The Kids s/t i singlove..  Mogao bi do sutra ovako, al već sam prihvatio rizik da si odredim neku definitivnu listu koju uvijek mogu slušati, a koja je opet daleko od istine. Dok ovo pišem slušam The Men, samo ime benda mi je bilo totalno depra, al brate sad ga baš guštam i kužim koliko pristaje, peštaju taj na momente fantastično ljigavi, na momente hejzavi psihodelični rokenrol da bi satima mogao pisati o nekom random bendu kojeg se za par mjeseci vjerovatno neću ni sjećati, a možda baš i hoću, tko zna.

Nikola; Ja bi povezao sve parlafone u besplatnu komunikacijsku mrežu, a sa sobom bi ponio diktafon.

Purge: U svako doba dana i noći mogu poslušati: Bolivia r'n'r, Metal Circus, Shock Troops, Plastic Surgery Disasters,prvi Adolescents… sama klasika u mene. Nedavno sam se nabrijao na Please Inform The Captain This Is A Hijack, a dva izdanja koja posebno nosim u srcu su: Fleetwood Mac – Tango in the night i Fit – Daj mi ruku

20.  Brzo potezna pitanja (i odgovori) za bosonoge dječake:

a) Traka na glavi ili bandana u đepu?
b) Ceker ili ruksak?
c) Romantiko ili Travolta?
d) Stoner sludge ili disco pop?
e) Maraskino ili Cut The Shit?
f) Da li je Šike četvrti član banda?
g) Kad će Niđina fejk proslava diplome?

Paško: a) AA, SVE! b) cekerić c) travolta d) disco pop e) Cut The Shit, ccc f) teško pitanje, reći ću da nije jer ipak nije prisutan dovoljno na probama i gigovima, al u svakom slučaju vrlo je bitan kao kroničar, panker i dobar čovik.
Nikola;  Wo ovo je uzbudljivo. A) Trakavica u banani B) Kreker C) Roman na travi D) Tone slatkog i dop E) Plesanje i biti fit
F) Čekao sam pitanje o Šiki. Dobročudnog, pamtljivog dječaka sklonog poslušati svatkog. Slatkog iksavog hoda i mekih mrkvastih ruku. Da, Šike je četvrti član benda. Mislim da je on član svakog benda jer sam primjetio da stalno đabe upada na koncetre i stalno dobiva cigare. Želim iznijeti par opservacija na račun tog polumjesečnog čelavog dječaka. Šikina dokumetaristička erudicija i njegovo fotosenzitivno pamćenje se oslikavaju u mitu da je Šike direktan potomak Alfreda Hitchcocka. Slučaj je takav da se datumi Šikinog rođenja i Alfredovog posjeta Zadru donekle podudaraju. Hitchcock je odsjeo u hotelu Zagreb koji se nalazi nadomak Šikinog portuna. Sad znajući vrckavost Šikine majke i strogost Šikinog oca običnom promatraču ne ostaje drugo doli povezati te dvije koincidencije. Mjesto i očitu Šikinu sličnost s Alfredom Hitchcockom.
Šike mi je savršeno dočarao jednostavnosti življenja. Vrlina tog diteta je što je prost i jednostavan. Šike nikad nije od prikupljenih dojmova ovog svijeta radio velike ideje, nije sakralizirao niti jednu pohranjenu informaciju. Govorio je o stvarima kakve jesu, nije ih pretvarao u fikciju ni uzdizao iznad njih samih. Nije idealizirao život, ogolio ga je do kosti. Šike, od ekipe do ekipe.

Purge: A) traka, B) ruksak, C) Đontra, D) disko, E) uvijek kontra maraskina, F) Luce je četvrti član benda  G) kad masline procvitaju

21. Imate li neke konkretne planove nakon što se Purge oporavi?

Nikola;  Neznam. Pokušati složiti još jedan album ako se ne raspadnemo poput hipi ogrlice naših psihodeličnih đemova. Za kraj mašem i pozdravljam svekoliko mnogobrojno čitateljsvo IOSCA-a i sve drage mi prijatelje, zjakohvatnu ekipu koja me okružuje, ekipu iz Rijeke, Zagreba, Šibenika, Novog Marofa, Splita, Novog Sada, Beograda itd. Inaće, neka svatko radi što želi, ja uvijek pazim na posljedice, nekad ne. Nadam se da smo čitateljstvu uspjeli pružiti razonodno popodne i uveli u malen djelić bosonoge radosti. Pisa san pravopisno jer sam nepismen, neke stvari koje san govoria su kontradiktorne i međusobno poništavajuće, ali neka, mnogobrojno čitateljstvo će mi ostati zahvalno na pruženom užitku tumačenja misterije života. Iskreni pozdrav!

Paško: Ja se nadam nekoj turneji, imamo i izdanje dogovoreno, no još je uvijek vrlo rano da bacamo neke najave, danas smo tu, ko zna di smo sutra – u tome je sva ljepota, živjela nam prolaznost i znatiželja... Gajo, hvala ti na intervjuu! Play to destroy!

Purge: Planiramo turneju po bogatom sjeveru jer nam je puna kapa ovog južnjačkog čemera. Tamo ćemo dići brdo keša od kojeg ćemo kupiti Pašku nove patike, Niđi diplomu, a ja ću upasti u neku šemu s Lekijem i Stojkom jer momci imaju dobar nos za biznis. Pozdrav Gajo! Hvala na intervju-u.